Ultima Memoria (UM) i zdravlje

Zdravstvena stanja i područja od osobitog značaja

Za Ultima Memoria (UM) pamćenje dobiva osobit značaj u područjima zdravlja u kojima su orijentacija, pažnja, prisjećanje, samoupravljanje i umna otpornost bitni. To se osobito odnosi na:

• A Demencija i Alzheimerova bolest
• B Amnezija i poremećaji pamćenja
• C Šećerna bolest (diabetes mellitus)
• D Povišen krvni pritisak i srčano-žilne bolesti
• E Upala pluća i teška tjelesna bolest
• F Depresija i psihotični poremećaji
• G Posttraumatski stresni poremećaj
• H Uzimanje lijekova i samoupravljanje vezano uz zdravlje

Zajedno uzeta, ta stanja predočavaju tijesnu povezanost pamćenja, kognitivnog zdravlja, tjelesne regulacije, psihičke stabilnosti i kvaliteta života.

Pamćenje i čovjek

Za Ultima Memoria (UM) ljudsko pamćenje više je od izdvojene umne funkcije. Ono je dio šire moći uređivanja koju ima um. Sistematski uvježbano, pamćenje može pomoći ljudima da urede tjelesno i psihičko opterećenje, da reguliraju reakcije na stres, da savladaju zahtjeve vezane uz bolest i da očuvaju vlastitu sposobnost djelovanja u uslovima narušenog zdravlja, te da je, gdje treba, obnove.

Snažno pamćenje može pomoći da se tjelesni, psihički i društveni procesi prate, urede i povoljno usmjere.

Međudjelovanje ciljano uvježbanog pamćenja, tjelesnih sistema regulacije i toka pojedinih bolesti predstavlja važno polje daljnjeg istraživanja.

Pamćenje kao izvor snage

Ultima Memoria (UM) jačanje pamćenja shvata kao priliku otvorenu svim ljudima: onima koji svoje kognitivno zdravlje žele ojačati u više pogleda (2x – 3x – 10x) i sačuvati ga dugoročno, te onima koji se već suočavaju s umnim, psihičkim ili zdravstvenim ograničenjima.

S praktičnom jasnoćom i djelotvornošću Ultima Memoria (UM) pristupa pitanju kako se takva ograničenja mogu nadvladati i kako se zdravlje pamćenja ne samo obnavlja nego i jača u više dimenzija kroz dokaziv i precizno mjerljiv napredak.

U tom smislu Ultima Memoria (UM) dio je šire kulture prevencije. Doprinosi očuvanju, jačanju i stabilizaciji kognitivnog zdravlja, umnog učinka i kvaliteta života na visokom nivou.

U tom je kontekstu osobito važan pojam kognitivne rezerve. On opisuje ljudsku sposobnost da se nadoknade promjene zdravlja uzrokovane dobi, povredom i bolešću, među ostalim i znatno povećanom sposobnošću učenja.

Redovno izazivano i sistematski uvježbano pamćenje može tako služiti kao izvor koji podupire čovjeka u svakom razdoblju života.

Zdravlje pojedinca i širi društveni značaj

Ondje gdje se kognitivno zdravlje očuva, njegov značaj seže dalje od pojedinca. Ono ima dalekosežne posljedice za društveni život i za društvo u cjelini. Što duže ljudi zadrže umnu djelatnost, samostalnost i vlastitu sposobnost djelovanja, to potpunije i uspješnije mogu oblikovati vlastiti život, održavati društvene odnose i preuzimati odgovornost za sebe i za druge.

Jačanje pojedinca stoga doprinosi i snazi i funkcionisanju društva u cjelini.

Ultima Memoria (UM) stoga jačanje pamćenja smješta u širi okvir prevencije, oporavka i daljnjeg razvoja. Samoodređenje i djelatan doprinos središnji su za to razumijevanje.

U poznijim godinama očuvanje, obnova i jačanje kognitivnog učinka mogu postati osobito značajni. U toj široj perspektivi Ultima Memoria (UM) iznova postavlja pitanja samostalnosti, dostojanstva, društvene uključenosti i tereta koji nose bližnji, njegovatelji te zdravstveni i sistemi njege.

Ultima Memoria (UM) nije stoga puka metoda za povećanje ljudskog učinka. Ona doprinosi novoj kulturi prevencije – za pojedince, za porodice, za društvo u cjelini i za sve koji umno zdravlje prepoznaju kao temeljno za visok kvalitet ljudskog života.

Naučni kontekst i istraživačka perspektiva

Istraživanja zapadne medicine jednako su tako ispitala širok raspon odnosa između kognitivne aktivnosti, umnog poticanja, kognitivne rezerve, starenja, hronične bolesti i psihičkog zdravlja. To je polje osobito razvijeno u prevenciji demencije, kognitivnom poticanju kod demencije i u proučavanju kognitivnih oštećenja povezanih s psihijatrijskim poremećajima.

Trenutno naučno znanje o pamćenju, spoznaji i zdravlju ne smije se poistovjetiti s posebnim učincima sistema Ultima Memoria (UM). Tačan odnos između Ultima Memoria (UM), pojedinih kliničkih stanja i tjelesnih regulacijskih procesa treba, naprotiv, tretirati kao zasebno polje istraživanja koje traži daljnje sistematsko ispitivanje.

Imajući te granice na umu, Ultima Memoria (UM) sistematsko unapređivanje istraživanja pamćenja smatra obećavajućim područjem budućeg interdisciplinarnog ispitivanja na sjecištu nauke o pamćenju, neuronauke, psihologije, prevencije i medicine.

Izvori